Hrvatska koja pati od demografskog pada, postala je "vruća destinacija" za digitalne nomade - uglavnom mlade, visokoobrazovane i bogate strance. U zemlji ih je na tisuće, no mali broj onih koji žele ostati, mora se snalaziti jer im zakon ne dopušta boravak dulji od godine dana.
Zaklopiti laptop na Tajlandu, a sljedeći radni dan započeti na kostarikanskoj plaži, mogući je scenarij nekog radnog dana prosječnog digitalnog nomada, piše zimo.hr.
Iako je ta fraza - digitalni nomad, popularizirana još 1997., danas se, s oko 35 milijuna digitalnih nomada globalno, može govoriti o trendu koji raste iz godine u godinu. Prema nekim procjenama, njihova brojka na svijetu će do 2035. dosegnuti milijardu.
A na listi omiljenih odredišta digitalnih nomada, u konkurenciji s egzotičnim zemalja, svjetskim metropolama i lokacijama koje će mnogi u životu vidjeti tek na razglednicama, Hrvatska visoko kotira.
Iako se podaci razlikuju ovisno o izvoru informacije i istraživanju, prema onome koje je provela platforma Nomad List, Hrvatska je prva omiljena destinacija digitalnih nomada - globalno.
Hrvatska je mala zemlja, ali ima raznoliku ponudu i tako privlači različite grupe digitalnih nomada, ističe Jan de Jong, osnivač udruge Digital nomads Croatia.
Taj je Nizozemac s hrvatskom adresom 2020. potaknuo zakonske izmjene zahvaljujući kojima je, među prvima u Europi, Hrvatska uvela vizu za digitalne nomade koja državljanima trećih zemalja omogućava da u zemlji ostaju do godinu dana.
U Hrvatskoj 10 tisuća digitalnih nomada mjesečno
De Jong ističe da je jedan od glavnih razloga zbog kojih se dolazi u Hrvatsku - osim infrastrukture koja uglavnom uključuje potrebu za dobrom internetskom vezom i već ustanovljenom zajednicom digitalnih nomada - lifestyle koji Hrvatska nudi, koji im je, uz sve to, još i izrazito priuštiv.
I čini se da jest, jer prosječni digitalni nomad zarađuje oko 6500 eura mjesečno, prema NomadListu.
U Hrvatskoj je krajem siječnja ove godine bilo 595 važećih viza za digitalne nomade, pokazuju podaci Ministarstva unutarnjih poslova, no to nije ni približno stvarnom broju digitalnih nomada u Hrvatskoj, jer se odnosi samo na državljane trećih zemalja koji tu ostaju više od tri mjeseca.
Za kompletnu sliku, treba uzeti u obzir državljane EU-a koji se po cijelom teritoriju Unije, pa tako i u Hrvatskoj, mogu slobodno i vremenski neograničeno boraviti, ali i dodati veliki broj digitalnih nomada iz trećih zemalja koji u Hrvatskoj ostaje manje od tri mjeseca.
MUP kaže da o boravku dvaju potonjih kategorija nomada ne vodi posebnu statistiku, pa se brojke mogu tek procijeniti.
Prateći trendove za pojedine gradove - Zadar, Split, Zagreb… na platformi Nomad List, de Jong zaključuje da u Hrvatsku otprilike dolazi 5000 digitalnih nomada mjesečno. Ako se gleda da svaki digitalni nomad u Hrvatskoj ostaje dva mjeseca, može se reći da ih je svakog mjeseca u Hrvatskoj oko 10 tisuća.
U međuvremenu su, nakon što je Hrvatska bila jedna od prvih europskih zemalja koje su uvele tu vizu, to napravile i druge europske zemlje.
Osim osnovnih uvjeta - da rade na daljinu, ili su samozaposleni te imaju određenu minimalnu visinu mjesečnog primanja koja, primjerice u Hrvatskoj iznosi 2300 eura mjesečno, a na Islandu i preko 6000 eura - vizom se nomadima propisuje i najveća moguća duljina boravka.
Hrvatska je jedna od rigoroznijih zemalja, jer, ako se nomadima tu svidi i požele ostati duže od godinu dana - nužno moraju izaći iz zemlje na najmanje šest mjeseci kako bi se mogli ponovno prijaviti za vizu.
S druge strane, u drugim europskim zemljama vizu je uglavnom moguće produljiti, ovisi o mjestu, primjerice, u Češkoj, na razdoblje od ukupno tri godine.
Namjera vize je turistička promocija zemlje
Iako de Jong komentira da namjera vize za digitalne nomade nikada nije bila omogućiti stalni boravak, kaže da postoji određeni broj onih koji se obraćaju udruzi tražeći savjet što napraviti žele li ostati u zemlji.
Na pitanje može li se, na ikakav legalan način, ta viza produžiti, u slučaju da netko to želi, iz MUP-a odgovaraju da ne postoji opcija produljenja. Čak se ne može spajati niti s dozvolom za produljeni turistički boravak.
MUP to objašnjava činjenicom da cilj vize za digitalne nomade nije bio ništa drugo nego tek “turistička promocija Republike Hrvatske”.
Izvor: zimo.hr
