Prema kvartalnoj analizi trendova na tržištu rada Hrvatskog zavoda za statistiku, a temeljem podataka Eurostata, samo Irska, Hrvatska i Cipar imali su privremeni prekid rasta bruto plaća po satu rada, dok su u Španjolskoj i Italiji bruto satnice rasle i u prvoj godini korone, ali su u prošloj godini bile ispod razine u 2020.
Dvostruko više u Sloveniji
Razina troškova plaća koje po satu sa svim troškovima plaćaju poslodavci izraženo varira između EU članica, od 7 eura u Bugarskoj i 8,5 u Rumunjskoj, do 41,6 eura u Belgiji, 43 u Luksemburgu i 46,9 u Danskoj, piše poslovni dnevnik.
Od Hrvatske u kojoj poslodavca sat rada u prosjeku stoji 11,2 eura, niži iznos satnice imaju uz Bugarsku i Rumunjsku još u Latviji i Mađarskoj, a neznatno viši trošak imaju poslodavci u Litvi i Poljskoj. U susjednoj Sloveniji, s kojom se rado uspoređujemo, bruto plaća po satu je gotovo dvostruko veća (21,1 euro).
S obzirom na aktualne alarme iz pojedinih sektora, a prvenstveno hotelijerstva i ugostiteljstva, o nedostatku radnika čak i unatoč ukidanju režima godišnjeg kvotnog sustava za zapošljavanje stranih radnika, za očekivati je da će satnice u hrvatskom slučaju imati snažniji rast u izvješću za 2020., no baci li se pogled unatrag tri godine, u većini sektora plaće su pale, a iznimke su obrazovanje, zdravstveni sustav, zabava i umjetnost.
Najniže satnice u Hrvatskoj su imale administrativne usluge (8,3 eura) te hotelijerstvo i ugostiteljstvo (8,6 eura), a najviše u sektorima informacija i komunikacija (15,9 eura), financija (15,5) i znanosti (15,2 eura).
U sektoru financija i osiguranja lani su satnice iznosile od 9,9 eura u Bugarskoj do 77,3 u Luksemburgu, a u stručnim, znanstvenim i tehničkim djelatnostima kretale su se od bugarskih 10,9 do danskih 57,9 eura.
U zdravstvu su u trogodišnjem razdoblju u EU plaće po satu rasle u svim zemljama osim Grčke, a raspon je od 8,1 u Bugarskoj do 45,2 eura u Luksemburgu. A premda su sektorski najveće, hrvatske plaće u ICT sektoru najniže su u EU, u kojemu prednjači Švedska s 57,7 eura po satu.
Kad je riječ o turizmu, po satu se lani plaćalo od 3,8 eura u Bugarskoj do 40,7 eura u Danskoj. Hrvatske su satnice bile na razini Estonije, a manje imaju Cipar, Latvija, Litva, Mađarska, Poljska, Malta, i Rumunjska.
Neznatno više prije pandemije
Gleda li se druge konkurente na moru, samo je u Grčkoj neovisno o koroni cijena sata rada u turizmu rasla (na 15,2 eura), dok je u Španjolskoj i Italiji ona lani nešto umanjena, a u hrvatskom slučaju lani je imala blagi oporavak, ali nije dosegla rekordnu visinu iz 2019. od 9,1 eura. U Sloveniji, pak, u turizmu je satnica 14,6 eura.
U prerađivačkoj industriji iznosi satnice lani su se kretali u rasponu od 5,8 u Bugarskoj do 48,5 eura u Danskoj, uz koju su samo još u Njemačkoj, Švedskoj i Belgiji satnice bile veće od 40 eura. U Hrvatskoj je cijena sata bila 10,3 eura i neznatno je veća nego prije pandemije, no znatno je ispod cijene u Sloveniji (20,3 eura).
Nižu bruto satnicu od hrvatskih industrijalaca imaju još u Rumunjskoj (7,3 eura). U građevinarstvu, samo u Danskoj poslodavci po satu imaju plaću veću od 40 eura, a najmanju imaju Bugarska, Rumunjska i Mađarska, a Hrvatske su plaće tek nešto više od njihovih – 10 eura.
U Njemačkoj, pak, gdje i naši građevinci rado odlaze, bruto satnice manje su od satnice u prerađivačkoj industriji, što analitičari povezuju s angažmanom stranih radnika, što povećava ponudu rada i smanjuje plaće. To, primjerice, nije slučaj i u Austriji.
Kao u građevinarstvu, Danci i u trgovini jedini imaju satnicu iznad 40 eura, a najniže su u Bugarskoj (6,3 eura). Manje nego u Hrvatskoj (11,1 euro) trgovci plaćaju sat rada u Litvi, Latviji, Rumunjskoj, Mađarskoj i Poljskoj.
U sektoru prijevoza raspon bruto satnica kreće se od 6,2 u Bugarskoj do 44,3 eura u Danskoj, a kod hrvatskih poslodavaca ona je lani iznosila 9,4 eura i unatoč tomu što kronično manjka vozača, primjetan je pad cijene rada u posljednje tri godine. Takav trend bilježi još samo Irska.
Izvor: poslovni dnevnik
