Razgovor s ljudima na poslu može biti poprilično izazovan i stresan. Pogotovo ako sudjelujete na ključnim sastancima ili razgovarate s važnim klijentima – živci vas mogu pojesti: Što da radim sa svojim rukama? Koliko dugo trebam držati kontakt očima? O čemu uopće da pričam? Improvizacija može pomoći, objavljuje zaposlena.hr.
Improvizacija je oblik kazališta bez scenarija u kojem glumci ne znaju unaprijed što će reći ili učiniti – ili što će drugi glumci reći ili učiniti. Nema kostima ni rekvizita, samo gola pozornica i stolice. Predstava često počinje nasumičnom riječju koju predloži publika. Kako bi iz ničega stvorili nešto, improvizatori su razvili niz tehnika kako bi ostali usredotočeni i u trenutku.
U nastavku ćem obraditi neke od tehnika koje koriste glumci i objasniti kako se mogu konkretno primijeniti na radno mjesto i interakcije povezane s poslom.
Vježbajte aktivno slušanje
Slušanje je glavni alat improvizatora. Kako bi se improvizatori međusobno nadograđivali, moraju slušati jedan drugoga. Ne samo slušati, nego aktivno slušati! Većinu vremena pasivno slušamo, usredotočeni smo na ono što ćemo sljedeće reći ili zamišljamo što će sugovornik reći, a propuštamo ključne elemente razgovora. Toliko smo zauzeti iščekivanjem da na kraju slušamo samo pola onoga što je rečeno.
Umjesto da razmišljate o tome što ćete sljedeće reći, pokušajte pričekati dok osoba s kojom razgovarate ne završi svoju misao i zatim odgovorite. Ali to je samo početak, također biste nastojati slušati i dalje od njihovih riječi kako biste pokušali procijeniti njihovu namjeru. Kada aktivno slušamo, učinkovito komuniciramo i jasno razumijemo međusobne ciljeve – bilo da se radi o današnjem ručku ili nekom stvarno važnom projektu.
Budite svjesni govora tijela
Govor tijela pomaže improvizatorima da pokažu što misle ili osjećaju, a da ne moraju to reći. Neverbalni znakovi poput držanja, izraza lica i duljine kontakta očima mogu biti od velike pomoći kada pokušavaju surađivati brzo i učinkovito.
Na primjer, ako improvizator izađe na pozornicu i zatekne svog kolegu glumca kako ga dočekuje s velikim osmijehom, pokupit će te neverbalne znakove i možda započeti scenu riječima: “Dobro je vidjeti svog najboljeg prijatelja nakon toliko godina!” Ali ako umjesto toga njegov kolega glumac ljutito zuri u njega, mogao bi započeti s: “Kad smo se zadnji put vidjeli, loše je završilo. Ali i dalje nas smatram najboljim prijateljima”. Improvizator i dalje koristi istu ideju, ali prepoznaje emociju koju njegov kolega projicira.
Isto vrijedi i za svaku interakciju koju imate na poslu. Obraćanje pozornosti na govor tijela ljudi, osim na riječi koje izgovaraju, ključno je. Ako razgovarate s nekim i vidite da mu pogled luta ili da mu se tijelo počinje kočiti, pronađite način da promijenite temu ili prekinete razgovor. Recimo da vidite kolegu u hodniku i kažete mu: “Bok! Nisam te dugo vidio. Kako si? Što ima novoga kod tebe?” Ako prekriži ruke, pogleda u tlo i kaže: “Ah, ništa”, mogli biste prepoznati da nije najbolje vrijeme za razgovor. Također, tako ćete moći saznati što ljudi misle o ideji koju ste predložili na sastanku, roku projekta ili bilo čemu drugom na čemu zajedno radite.
Važan je i vaš vlastiti govor tijela. To može pomoći u signaliziranju da ste otvoreni za ideje i entuzijastični oko suradnje – ili suprotno. Stoga budite svjesni poruka koje šaljete. Započnite s licem tako što ćete zadržati kontakt očima, opustiti crte lica i nasmiješiti se ili kimati na ono što je rečeno. Zatim prijeđite na ramena, spustite ih i uvjerite se da nisu napeta. Raširite ruke. Kada naše tijelo izgleda zatvoreno, to može signalizirati da smo zatvoreni za ideje. Ali otvoreni stav može nekome dati do znanja da ste pristupačni.
Pokušajte biti samopouzdani i u neizvjesnoj situaciji
Kad improviziraju, izvođači nikad ne znaju što će uslijediti. Ako pokažu strah, neizvjesnost ili paniku, publika i drugi izvođači će izgubiti povjerenje u glumce, a izvedba će propasti. Kako bi ostali angažirani i učinili scene zabavnima, improvizatori pokazuju samopouzdanje. Čak i ako su uplašeni ili ne znaju što učiniti, ostaju hladni i pribrani. Ova se vještina razvija tijekom godina vježbanja i postupnog procesa navikavanja na neizvjesnost.
Bilo da izlažete, raspravljate o novim idejama na sastanku, projicirate ciljeve dugoročnije strategije ili imate brzu razmjenu informacija, morate shvatiti i prihvatiti da ne znate uvijek kako će se stvari odvijati. Pokušajte se osjećati ugodno u neznanju, prepoznajte da i drugi vjerojatno osjećaju isto i vjerujte da ćete, ako radite zajedno, pronaći put naprijed.
Budite otporni
Improvizatori se neprestano prilagođavaju svakoj novoj situaciji na sceni, zna se desiti da jednostavno „ispadnu“ iz scene. Ako im se to desi, nastavljaju kao da ništa nije bilo. Način na koji se glumac oporavlja i vraća u priču može izgraditi povjerenje publike i kolega izvođača te dokazati da se mogu prilagoditi novoj situaciji.
Ponekad vas poslovni razgovor ili sastanak mogu odvesti u smjeru u kojem niste očekivali. U takvim trenucima zastanite i udahnite. Nemojte se gasiti ili povlačiti. Ako situaciji pristupimo kao nečemu kroz što možemo proći i prevladati, postajemo jači za sljedeći put kad se dogodi. Na primjer, recimo da vam kolega prilazi u sobi za odmor:
Kolegica s posla: “Hej, što si radila ovaj vikend?”
Vi: “Ništa posebno, većinom sam bila doma sa svojim psom.”
Kolegica: “Oh, ja to nikad ne bih mogla, vikendi su za zabavu!”
Možda ćete biti iznenađeni komentarom, ali možete se vratiti s:
Vi: “Da, nije sve za svakoga. Što ti voliš raditi u slobodno vrijeme?”
Sada imate novu temu i novu priliku da pronađete zajednički interes. Isti vam stav može pomoći u poslovnim situacijama. Recimo da ste upravo prezentirali novi projekt bitnom klijentu i niste dobili odgovor kojem ste se nadali:
Klijent: “To je odlično, ali imate li još nešto?”
Sve će biti dobro ako ostanete mirni, nema potrebe za panikom ili povlačenjem. Ne želite da se cijela situacija raspadne, odgovorite s:
Vi: “Imali smo nekoliko ideja u izradi, ali želimo vam predstaviti samo ono najbolje.”
Izvor: zaposlena.hr
