“Razlikovat ćemo dva oblika rada na izdvojenom mjestu, odnosno rada koji se ne odvija na adresi poslodavca. Na jednoj strani to je rad na poznatoj adresi, od kuće ili s neke druge poznate adrese koju će radnik prijaviti, i rad na daljinu, gdje ni sam radnik neće točno znati s koje će pozicije raditi, a poslodavcu je važno da se taj rad odvija, i to su dvije važne razlike upravo vezane za zaštitu na radu”, izjavio je predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever, gostujući u Novom danu N1 televizije.
Te su odredbe, podsjetio je, i dosad bile dio ZOR-a, a zvale su se rad na izdvojenom mjestu te su tvrtke koje imaju snažnije razvijene informacijske tehnologije već imale iskustva s time.
“Sve osnove koje su i sada negdje možda samo opisanije stajale su i ranije tu. Postoji okvirni sporazum između Europske konfederacije sindikata i reprezentativnih poslodavačkih udruga na razini Europske unije iz 2002. godine koji je upućivao njihove članice u zemljama članicama da se međusobno dogovore oko rada na izdvojenom mjestu rada. Tu mora jasno stajati da će radnik u nekom razdoblju ili na neodređeno raditi izvan mjesta rada.
Poslodavac bi morao odgovarati i za zaštitu na radu, naknadu za troškove koje radnik ima, dogovoriti i o radnom vremenu i, ono što je najvažnije, prvo da se radnika zbog toga što radi od kuće ili na izdvojenom mjestu rada ne bi trebalo izolirati od događaja pa i napredovanja. Ključno je da su se radnik i poslodavac oko toga mogli samo dogovoriti, odnosno ključno je da poslodavac ne može vlastitom odlukom poslati radnika, iako se to u pandemiji događalo”, rekao je Sever.
Dvije kategorije rada na izdvojenom mjestu
Na pitanje može li radno mjesto na izdvojenom mjestu biti na više adresa, Sever je rekao da se radi o dvije kategorije.
“Kad se radi o radu s poznate adrese, tu može biti samo jedna adresa, i tu poslodavac zna da radnik radi ili iz svoga doma ili s druge adrese koju je radnik dao, primjerice, vikendice”, rekao je Sever.
“Drugi je rad na daljinu, gdje se može raditi od bilo kuda i tu poslodavca ne zanima gdje je radnik dok god se posao obavlja. Tu je i manja obveza oko zaštite na radu, ali je poslodavac dužan upozoriti radnika na rizike i da se rad mora odviti na siguran način”, rekao je Sever.
Što se tiče posjeta poslodavca, Sever je rekao da se to može odviti samo u dogovoru s radnikom i u vrijeme koje radniku odgovara. Drugim riječima, ne može poslodavac samoinicijativno doći u kontrolu radnika.
“Tu se radi o nečemu što će se možda dogoditi jednom u uvjetima kad radnik ide raditi na izdvojeno mjesto rada na poznatu adresu, kuću, vikendicu ili negdje drugdje, gdje poslodavac nosi i višu razinu odgovornosti za same uvjete pod kojima radnik radi, ali i zaštite na radu. Tu je onda značajno i ima li radnik odgovarajuću rasvjetu, odgovarajuće mjesto s kojega radi. Vrlo je važno da kad se takav rad i prijavljuje, da to bude odgovarajuće i po radnikovo zdravlje i uvjete rada, a kad je poslodavac spomenuo tu mogućnost, onda mora imati i mogućnost uvida”, rekao je Sever.
“Neće biti izvanrednih nadzora ni kontrola”
“Uvijek će biti u dogovoru s radnikom, u najavi radniku. Neće moći biti izvanrednih nadzora i kontrola, jer i radnik i poslodavac dogovaraju radno vrijeme u kojemu je radnik dostupan poslodavcu”, rekao je Sever, dodavši da, kad se prijavi rad na daljinu, nema potrebe za bilo kakvim posjetima.
Što se troškova tiče, ona će biti drugačija od plaće radnika. “Kad je riječ o naknadi troškova zato što radnik ne radi kod poslodavca, tu je nešto što je bitno drugačije nego ono da ga poslodavac dodatno plaća. Tim mu iznosom treba nadoknaditi troškove, a pritom je logično da to bude neoporezivo i da to poslodavcu bude priznato kao trošak, jer tu nadoknađuje radniku samo ono što je trošak, jednako kao što je to prijevoz radniku s posla na posao”, rekao je Sever.
Dodao je da se radi na tome da se odredi “razuman iznos koji bi se odredio do maksimuma gdje može biti neoporezivo”.
Izvor: N1
