Niti u jednoj županiji udjel žena među svima koji imaju radne knjižice još uvijek nije prešao polovicu, a najbliži izjednačavanju je odnos na području Zagreba.
Desetljećima se na globalnoj razini provode kampanje i države, pa i Hrvatska, donose različite zakonske okvire i daju potpore većem uključivanju ženske populacije na tržište rada.
Stara uzrečica da su žene ‘zaposlene, ali samo kod kuće’ je već odavno izblijedila, no u hrvatskoj statistici o zaposlenosti odnos muškaraca i žena s njihovim učešćem u populaciji još uvijek se ne podudara.
Od 3,87 milijuna stanovnika prema posljednjem popisu stanovništva iz 2021. njih oko 48 posto čine muškarci, a žene oko 52 posto.
Bolja situacija nego lani
Podaci Državnog zavoda za statistiku s kraja ožujka ove godine pokazuju da je od ukupno zaposlenih 1,646 milijuna stanovnika u Hrvatskoj njih 46,5 posto bilo ženskog roda. Niti u jednoj županiji pri tom udjel žena među svima koji imaju radne knjižice još uvijek nije prešao polovicu, a najbliži izjednačavanju je odnos na području Grada Zagreba. U hrvatskom glavnom gradu, u kojemu je i najveći broj zaposlenih, s 31. ožujkom zabilježeno je bilo 188 tisuća zaposlenih muškaraca, a samo šest tisuća manje je zaposlenih žena, piše poslovni dnevnik.
Prednost u nekim djelatnostima
U segmentu naftnog biznisa ili gospodarenja otpadom žene imaju veće prosječne plaće u odnosu na muške zaposlenike.
Gleda li se brojke na godišnjoj razini, one su generalno pozitivnije nego lani, potražnja za radnicima vidljiva je u povećanom broju zaposlenih, no zasad nema naznaka da će se odnos između muškaraca i žena brzo mijenjati, jer je u odnosu na lanjske rezultate, porast zapošljavanja žena nešto slabiji od rasta zapošljavanja muškaraca. Ukupno je, naime, zaposlenih u ožujku bilo više za 1,7 posto, no stopa rasta zaposlenosti žena pritom je bila jedan posto.
Zanimljivo je i da, suprotno ustaljenoj percepciji da žene uglavnom rade u niskoplaćenim tvorničkim poslovima i za blagajnom u trgovinama, a muškarci u bolje plaćenim poslovima u uredskim foteljama i financijskom sektoru, statistika pokazuje da su muškarci najbrojniji zaposlenici u prerađivačkoj industriji i znatno su više zastupljeni od žena.
Radi ih, naime, 233 tisuće, dok je u industriji zaposleno 80 tisuća žena. Najviše žena, gleda li se podatke prema NKD-u, jest prisutno u sektoru trgovine, njih gotovo 122 tisuće, ali u toj djelatnosti zaposleno je i 220,5 tisuća muškaraca i za njih je to druga najvažnija djelatnost na tržištu rada.
Više angažirane u financijama
Djelatnosti u kojima su, nakon trgovine, žene najviše prisutne su obrazovni i zdravstveni sektor, te im je u odnosu na zaposlene muškarce broj tek neznatno manji. U obrazovanju, naime, radi 83 tisuće žena, a u zdravstvu gotovo 103 tisuće, a nešto manji je broj u segmentu javne uprave, u kojemu ih je oko 56 tisuća.
Građevinski i sektor prijevoza uvjerljivo su muški poslovi, dok u financijskom sektoru prilično velika zastupljenost žena u usporedbi s muškim kadrovima (25 naprema 36 tisuća). Muškarci su više angažirani i na poslovima u ugostiteljstvu i hotelima – zaposleno ih je krajem ožujka više od 78 tisuća, a žena nešto manje od 41 tisuće.
Promjene koje su u zapošljavanju žena prisutne unatrag deset ili 20 godina i njihovu veću zastupljenost u radnoj populaciji dodatno će u idućem razdoblju pogurati i usklađivanje dobi za odlazak u mirovinu za žene i muškarce. Ono teče postupno, a prema zacrtanim rokovima trebalo bi biti okončano do 2030., kada će za sve žene vrijediti jednaka dob za odlazak u mirovinu kao i za muškarce, 65 godina, a za prijevremenu mirovinu 60 godina.
Ostaje i dalje kao slaba točka u javnoj percepciji niža razina plaća u većini djelatnosti, iako se i ta razlika polako smanjuje. Žene su bolje obrazovane i sve više su angažirane na višim pozicijama. Tako su njihove prosječne plaće u pojedinim djelatnostima, u kojima su manje angažirane, ali očito na višim pozicijama, veće u odnosu na plaće muških zaposlenika, primjerice u segmentu naftnog biznisa ili gospodarenja otpadom.
Ono što je za analitičare važno na daljnja kretanja je i utjecaj stranih radnika, koji nisu angažirani samo na građevinskim poslovima, nego i u brojnim djelatnostima u kojima su poslove češće obavljale žene. No, detaljnije o tome nije moguće govoriti iz dostupnih podataka, jer se u DZS-ovim navodi kako oni ne uključuju nerezidente, a niti oni objavljuje HZMO ne daju detaljan uvid u zemlju iz koje dolaze osiguranici, pa tako nije vidljiva ni zastupljenost žena među stranim radnicima.
Lika na začelju
Inače, statistika za ožujak pokazuje da je u ožujku najviše žena bilo zaposleno u Zagrebu (24% od ukupnog broja), a najmanje u Ličko-senjskoj županiji (1%). Broj zaposlenih u ožujku usporedbi s istim mjesecom u prošloj godini bio je manji tek na području dvije županije – Sisačko-moslavačke i Virovitičko-podravske, ali i u njima broj zaposlenih žena nije bio smanjen.
Izvor: poslovni dnevnik